Sjećanje na Uskrs 1944. godine
Park narodnog ustanka u Pazinu danas je mjesto šetnje, odmora i svakodnevice. Mnogi građani i posjetitelji njime prolaze gotovo nesvjesno, tek usput primjećujući spomenik koji ondje stoji već više od sedam desetljeća. Ipak, iza tog spomenika krije se jedno od najtežih poglavlja u povijesti Pazina i Pazinštine.
U znak sjećanja na te događaje, Grad Pazin i Udruga antifašističkih boraca i antifašista obilježili su obljetnicu u Parku narodnog ustanka, gdje su polaganjem vijenca odali počast žrtvama masovnog vješanja antifašista na Uskrs 1944. godine.
Događaji koji su obilježili to mjesto sežu u proljeće 1944. godine, u vrijeme intenzivnih ratnih zbivanja tijekom Drugog svjetskog rata.
Na Veliki petak i na sam Uskrs 1944. godine njemački okupatori objesili su 13 antifašista i partizana upravo na prostoru današnjeg parka. Među njima su bili: Anete Bravar, Mario Grubiša, Rudolf Nefat, Jobe Selar, Marko Selar, Anđelo Selar, Emilio Jekić, Romano Paćelat, Alojz Stanić, Ermeneđildo Stanić, Anton Skok, Anton Jedrječić i Anđelo Ravnić. Najmlađem među njima, Romanu Paćelatu, bilo je 20 godina, dok je najstariji, Anđelo Ravnić, imao 45 godina.
Istodobno su slični zločini počinjeni i na drugim lokacijama – kod Kaštela, u parku kod željezničkog kolodvora te na samoj pazinskoj željezničkoj postaji. U razdoblju od 5. ožujka do sredine travnja 1944. godine na području Pazinštine obješen je ukupno 31 partizan i antifašist.
Tijela stradalih bila su danima ostavljena na vješalima, bez mogućnosti dostojnog pokopa, sve do nakon uskrsnih blagdana. Cilj takvog postupanja bio je zastrašiti stanovništvo i slomiti svaki oblik otpora.
Međutim, učinak je bio suprotan očekivanjima okupatora. Umjesto pokoravanja, među stanovništvom se počeo širiti prkos, a sve veći broj ljudi odlučivao se pridružiti partizanskom pokretu.
Već 1. travnja 1944. godine na Učki je ponovno okupljena 1. istarska brigada „Vladimir Gortan“, koja je 5. travnja izvela napad na Lupoglav. U tom je napadu ubijeno 80 okupatorskih vojnika, 30 ih je ranjeno, a 15 zarobljeno. Nakon toga uslijedile su velike njemačke ofenzive s ciljem uništenja partizanskog pokreta u Istri, no taj cilj nije ostvaren.
Ofenzive su okončane u kolovozu 1944. godine, a partizanske snage iz njih su izašle ojačane, proširivši slobodno područje u Istri i nastavljajući borbu sve do konačne pobjede u svibnju 1945. godine.
U znak sjećanja na stradale i na otpor koji je iz tih događaja proizašao, 1949. godine u današnjem Parku narodnog ustanka podignut je spomenik. Danas on stoji kao trajni podsjetnik na žrtve i na povijest koja je oblikovala ovaj kraj.
Iako je dio svakodnevnog prostora grada, spomenik u Parku narodnog ustanka ostaje mjesto sjećanja koje svjedoči o vremenu stradanja, ali i o snazi otpora i zajedništva.