Pazin od brončanog doba do središta Istarske županije
3.500 godina Pazina
Tragovi života nad ponorom Pazinčice datiraju oko 1.500. godine prije nove ere. U ta su vremena, brončanog doba, na hridi nad Pazinskom jamom obitavali ljudi koju su za sobom ostavili tek ulomke keramike. Od tih, najranijih ostataka materijalne povijesti, do početaka pisane povijesti Pazina proteklo je gotovo 2.500 godina.
Pazin se kao kaštel, „Castrum Pisinum“ prvi put spominje u darovnici cara Otona II. iz 983.. Njome su porečki biskupi stekli prava koja su prije njih uživali istarski markgrofovi, vazali bavarskih vojvoda. U 12. stoljeću Kaštel Pazin postaje upravnim središtem istarskih posjeda grofova Goričkih, kojima upravljaju njihovi kapetani, a pravi poznati kapetan Pazina, vazal Goričkih bio je 1250. Henrik Pazinski. Rod Pazinskih-Pazin početkom 14. stoljeća preuzima Kršan, a posljednji poznati izdanak njihova roda bio je Sano od Kršana, zapravo Sans Pisino (Pazin) koji se spominje u listini iz 1409. Nakon izumiranja loze Goričkih 1374. Pazin prelazi u posjed roda Habsburg, čiji se posjedi u Istri od 1379. nazivaju Pazinskom grofovijom. Od 14. stoljeća Pazin ima važnu ulogu u zbivanjima u Istri podijeljenoj između habsburškog Svetog Rimskog Carstva Njemačke Narodnosti i Presvijetle Republike Venecije.
Formiranje grofovije u središnjoj Istre odvijalo se usporedno s mletačkim zaposjedanjem gradova uz obalu, u južnoj Istri i dolini rijeke Mirne. Ta će podjela prouzročiti netrpeljivosti koje će tijekom narednih pet stoljeća obilježiti političku povijest Istre. Žitelji poluotoka, podijeljenog između austrijskog orla i mletačkog lava, često su se sukobljavali, a povremeno je dolazilo do ratova i krvoprolića širih razmjera. Pazinski kaštel kroz to je dugo nestabilno razdoblje bio najvažnija carska utvrda u Istri. Kaštel nad Pazinskom jamom u više je navrata opsjedan i žestoko napadan. Stare kronike bilježe paljenja kuća u pazinskom predgrađu i okolnim selima. Spominju pljačkaške pohode, otimanje stoke i usjeva, ali i mnoga druga zlodjela. Mletačka vojska je više puta opsjedala Pazin, ali je u Kaštel uspjela ući samo 1508., kada je u silnom napadu cijela Grofovija pokorena u nepunih pet dana. Pazin je opljačkan, a zidine oštećene topovskim kuglama. U proljeće sljedeće godine Habsburgovcima polazi za rukom povratiti izgubljena područja, a pokušaj Mlečana da 1510. ponovno zauzmu Pazin nije uspio. Zbog neriješenih granica Pazinština je i nakon mirovnog sporazuma u Wormsu (1523.) i delimitacije u Trentu (1535.) ostala područje čestih razmirica. Sukobima se pridružila epidemija kuge (1516.), opasnost od turskih provala, a u velikom požaru 1584. u Pazinu je izgorjelo 180 kuća.
Veliki austrijsko-mletački rat buknuo je 1615., a u napadu na Pazin 1616. stradava Stari Pazin. Ljeti 1617. Mlečani ponovo napadaju Pazin, ali zidine Kaštela odolijevaju silini napada plaćenika Alvisea Zorzija. Ovaj, zacijelo najžešći i najteži rat na području Istre vodio se do 1619., dvije godine nakon postizanja mira u Madridu. Nakon pomirenja Istra je sljedeća dva stoljeća proživjela u miru. Slabljenje uloge Venecije u međunarodnim zbivanjima odrazila se na slabljenje njene moći u Istri. Republika Svetog Marka konačni je slom doživjela 1797. pod naletom Napoleonove vojske koja će ubrzo potom zaposjesti i Istru. Francuzi su se u Istri zadržali do 1813., kada ih s Pazinštine tjera malobrojna vojska kapetana Josipa Lazarića. Presudne bitke odvijale su se u okolici Pazina, oko Lindara i Berma. U čast Lazarićeve pobjede iz Beča je 1813. godine u Pazin poslana zastava koju je carski Beč „poklonio narodu Istre“ koja se danas kao „Zastava kapetana Lazarića“ čuva u Muzeju Grada Pazina. Spomenik borcima koji su porazili Francuze bio je 1816. postavljen ispred crkve Franjevačkog samostana, a otkrivanju je prisustvovao i car Franjo I.
Ukidanjem francuske uprave Austrija je zagospodarila cijelom Istrom koja je 1825. postala jedinstvena administrativna jedinica, Istarski okrug sa sjedištem u Pazinu. Njime je upravljao okružni poglavar barun Friedrich Grimschitz, a u službi mu je bio veliki činovnički aparat sastavljen od okružnih komesara, liječnika i kirurga, inženjera, tajnika, crtača, protokolista, registratora, pisara i nekoliko glasnika. Za sve njih Pazin je trebao osigurati urede, pa je sredinom 19. stoljeća odlučeno da se za tu namjenu podigne nova zgrada. Useljenje u vlastitu zgradu administracija Istarskog okruga nije dočekala, jer je Istra u međuvremenu postala Pokrajina sa Saborom koji je zasjedao u Poreču.
Koncem 19. stoljeća Pazin se profilirao kao središte istarskih Hrvata. U gradu je 1899. osnovana Carsko kraljevska Velika državna gimnazija, prva gimnazija u Istri s nastavom na hrvatskom jeziku. Narodni dom otvoren je 1905., a do početka Prvog svjetskog rata u Pazinu su osnovana mnoga hrvatska kulturna i gospodarska društva. U istom razdoblju pazinski Talijani osnivaju svoja kulturna i sportska društva. Novu zgradu gimnazije „Gian Rinaldo Carli“ otvaraju 1902., a kazalište „Teatro sociale“ 1912.. Od 1919. do 1943. cijela je Istra pa tako i Pazin pod okupacijom Kraljevine Italije kojom od 1922. do 1943. vladaju fašisti. Nakon sloma fašističke Italije narod Istre i partizanske vlasti u Pazinu u rujnu 1943. donose povijesne Odluke o sjedinjenju Istre s domovinom Hrvatskom, zahvaljujući kojima se Istra po prvi put u svojoj dugoj povijesti, voljom domicilnog većinskog stanovništva, priključuje Hrvatskoj.
Nakon Drugog svjetskog rata, do 1947. godine Pazin je bio administrativno središte područja vojne uprave Jugoslavenske armije u Istri. Koncem 1950-tih u gradu se počela razvijati industrija, a tijekom naredna dva desetljeća postao je važno industrijsko središte u Istri, ali i na prostorima tadašnje Jugoslavije. U Pazinu do 1990-tih djeluje snažna tekstilna, prehrambena industrija i industrija građevnog materijala, a grad je u ta vremena poznat po grafičkoj i trgovačkoj djelatnosti.
Početkom 1993. Općina Pazin koja se prostirala velikim dijelom središnje Istre administrativno i teritorijalno razdijeljena je na sedam jedinica lokalne samouprave Grad Pazin i Općine: Cerovlje, Gračišće, Lupoglav, Motovun (Karojba od 1997.), Sveti Petar u Šumi i Tinjan. Utemeljenjem Istarske županije 1993., koju čine općine Buje, Buzet, Labin, Pazin, Poreč, Pula i Rovinj, Pazin postaje sjedište Istarske županije, ali ne i jedino upravno središte jer su županijski uredi razmješteni u Poreču, Labinu i Puli. Danas je u Pazinu sjedištu Istarske županije i Skupštine Istarske županije.
Od važnijih gospodarskih subjekata danas u Pazinu djeluje „Kamen“, industrija za eksploataciju, preradu i primjenu arhitektonsko-građevinskog kamena, zatim brojni obrti, te manja proizvodna i uslužna poduzeća raznih djelatnosti. Proizvodni pogoni disperzirani su u poslovnim zonama smještenima na prilazima gradu uz prometnice prema Puli i Poreču, u blizini Istarskog ipsilona koji Pazin izravno povezuje s tunelom Učka, te Slovenijom i Italijom. U Pazinu danas djeluju mnoge udruge i sportski klubovi, a posebno se njeguje boćanje. Zahvaljujući modernom boćalištu izgrađenom 1977. Pazin je postao središtem i rasadnikom modernog boćanja u širim razmjerima.
Stoga su ovdje 1989. i 2012. održana Prvenstva Evrope u boćanju, a više je pazinskih boćara osvajalo zlatna, srebrna i brončana odličja na raznim svjetskim i evropskim prvenstvima. Pazin je tijekom godine domaćinom raznih kulturnih, sportskih i gospodarskih manifestacija, a osim u samom gradu održavaju se i po mjesnim odborima.
Grad Pazin teritorijalno je podijeljen na 12 mjesnih odbora: Beram, Grdoselo, Heki, Kašćerga, Kršikla, Lindar, Pazin, Stari Pazin, Zabrežani, Zamask, Zarečje i Trviž.
Mirjan Rimanić
