Prvi tragovi života u krajoliku koji se prostire oko Berma sežu u neolitik (6.000 do 2.000 godina pr. n. e.). U pisanoj se povijesti Beram prvi put spominje 911. i to u ispravi kojom kralj Berengar I. tršćanskom biskupu daruje kaštele (gornji i donji) Beram kod Pazina. Naselje koje se u srednjem vijeku formiralo oko kule na najvišoj koti, porušeno 1344., a kasnije obnovljeno, do danas je zadržalo srednjovjekovni raster ulica koje od periferije zrakasto raspoređene vode prema središnjem trgu. U zidinama okružen grad ulazilo se kroz Vela vrata koja su se nalazila na mjestu današnjeg cestovnog ulaza u naselje. Mala vrata kojima su davni Beramci odlazili na svoje njive bila su na jugoistočnoj padini brežuljka. U obnovljenom je naselju, unutar zidova kaštela 1431. podignuta crkva Sv. Martina. Svetište ove crkvice, nadsvođeno gotičkim svodom, sačuvano je i nalazi se iza današnjeg glavnog oltara u župnoj crkvi. Svod svetišta podupiru dva ukrižena rebra u čijem zaglavnom kamenu nalazimo Kristov lik.

Današnja impozantna neoromanička crkva podignuta je 1910. zalaganjem župnika Josipa Grašića, po čijoj je narudžbi nastala i velika oltarna pala sv. Martina na konju. Sliku je naslikao proslavljeni Celestin Medović (1857. – 1920.) jedan od najistaknutijih slikara prve generacije slikara hrvatske moderne.

Iza crkve je rodna kuća Vladimira Gortana (1904. – 1929.), antifašista, kojeg je Specijalni sud za zaštitu države, 16. listopada 1929. zbog ugrožavanja državne sigurnosti osudio na smrt, a suborce Viktora Baćca, Živka Gortana, Dušana Ladavca i Vjekoslava Ladavca osudio na zatvorske kazne. Presuda nad Gortanom izvršena je već 17. listopada 1929., čime je ovaj seljak iz Berma postao prva žrtva fašizma koji se u tom razdoblju tek počeo širiti Europom.

Beramske freske

Pred ulazom u staro groblje nalazi se stup na kojem je medalja, rad znamenitog hrvatskog kipara Vanje Radauša (1906. – 1975.), s likom Vincenta iz Kastava, majstora koji je 1474. oslikao crkvicu u ovoj pitomoj udolini nedaleko Berma. Ovo je impozantno djelo, najveći sačuvani fresko – slikarski opus u Istri, nastalo prema predlošcima iz Bibliae pauperum, Majstora sa svicima i još nekih drugih grafičkih listova koje su slikari kombinirali kako bi dobili željene sadržaje. Poznati hrvatski povjesničar umjetnosti Branko Fučić značajan je dio svog života i rada posvetio upravo ovom nenadmašnom likovnom djelu na istarskom ladanju. Jednom je o njemu napisao: ovdje je majstor Vincent sa svojim suradnicima otvorio školu nepismenim beramskim seljacima. U slikama im je pružio poruku, u svetom stripu i u slikovnici na zidu olakšao im je zornu nastavu. A Beramci su ovu crkvu doživljavali poput nekog malog blistavog nebeskog Jeruzalema, koji se među njih, u njihov životni prostor usred njihovih vinograda, šuma i pašnjaka, spustio iz nedohvatnih rajskih visina. U beramskim kućama tada nije bilo televizije, ni ilustriranih knjiga ni šarenih revija ni novina. Kuće su bile čađave, zadimljene tmurne, a život u njima siv i mukotrpan. Samo je u crkvi blistala boja i iskrilo se zlato, samo je po crkvenim zidovima plamsao čarobni spektar nebeske duge…

Na groblju Bermu sahranjen je Slavko Zlatić (1910. – 1993.) skladatelj i autor mnogih članaka o glazbi. U svom skladateljskom radu Zlatić se napajao na izvoru istarske pučke glazbe, a zahvaljujući tomu, za sobom je ostavio zanimljiv i originalan glazbeni opus.