Ovaj oprost izvorno je vezan uz crkvicu Porcijunkulu kod Asiza, ali se kroz stoljeća, uz posebna papinska dopuštenja, proširio i na druge franjevačke crkve. Tako se već desetljećima slavi i u Pazinu, u crkvi sv. Franje koja djeluje unutar ovog drevnog samostanskog kompleksa.

Franjevački samostan u Pazinu utemeljen je 1481. godine, bulom pape Siksta IV. “Inter cetera”, na molbu “kapetana, njegova pomoćnika, sudaca i svih stanovnika grada Pazina u Istri”, uz preporuku cara Fridrika III. Izgrađen je uz tada manju crkvu Blažene Djevice Marije od Milosti, u kasnogotičkom slogu.

Kroz stoljeća, crkva je dvaput produživana, a unutrašnjost joj je preoblikovana u baroknom stilu. Ipak, oltarni prostor sačuvao je kasnogotičke elemente, uključujući i vrijedni poliptih Girolama da Santacrocea iz 1536. godine. Mramorni glavni oltar, rad talijanskog majstora D. Cavalierija, potječe iz 18. stoljeća.

Samostan su utemeljili franjevci Dalmatinske provincije sv. Jeronima, a kroz povijest je mijenjao pripadnost različitim franjevačkim provincijama: od Bosansko-hrvatske, preko Kranjske, Hrvatsko-kranjske, Slovenske, Venecijanske, pa sve do ponovnog povratka u provinciju sv. Jeronima 1949. godine.

U njegovim su zidovima kroz povijest djelovale bolnica, ljekarna i knjižnica, a od 1781. do 1834. pučka škola, potom i carsko-kraljevska gimnazija (1836–1873). Samostanska knjižnica danas čuva inkunabule i brojne stare knjige, a arhiv sadrži dragocjene dokumente od 17. stoljeća nadalje.

Samostan je teško stradao tijekom francuske vlasti, kada je bio pretvoren u vojarnu, a 1943. postao je utočište stanovnicima Pazina. Tada je na njegovim vratima ubijen gvardijan fra Giuseppe Ongaro. Nakon godina tišine, samostan je temeljito obnovljen između 1986. i 1989. godine, te danas ponovno sjaji kao duhovno i kulturno središte Istre.