Ovaj petak 52. Pazinski memorijal: skup posvećen Istarskom razvodu
U povodu 700. obljetnice Istarskog razvoda, Katedra Čakavskog sabora za povijest Istre Pazin, u suradnji s Državnim arhivom u Pazinu, Čakavskim saborom Žminj, Arheološkim muzejom Istre, Državnim arhivom u Rijeci i Muzejom Grada Pazina, te pod pokroviteljstvom HAZU-a, organizira 52. znanstveni skup Pazinski memorijal – Istarski razvod: Glagoljica. Granica. Srednji vijek. Skup će se održati u petak, 26. rujna 2025., u Spomen domu Pazin (dvorana Istra). Skup je otvoren za javnost, a program počinje u 9 sati.
Na skupu će sudjelovati vodeći hrvatski povjesničari, jezikoslovci, filolozi, pravnici i književni povjesničari iz najuglednijih znanstvenih i visokoškolskih ustanova u zemlji. Predstavit će se 22 izlaganja posvećena ovom spomeniku identiteta i povijesti hrvatske Istre.
O Istarskom razvodu
Istarski razvod hrvatskoglagoljski je spomenik koji opisuje i uređuje međe („termene i kunfine“) između istarskih seoskih općina („komuna“), njihovih feudalnih gospodara i Mletačke Republike. Nastao je u 13. stoljeću (s dopunama u 14. stoljeću), a svrha mu je bila urediti granice i prava te spriječiti sporove oko zemlje te ga se stoga s pravom naziva svojevrsnim zemljišnim razvodom.
Prema Istarskoj enciklopediji (J. Bratulić), razvodna komisija je u 21 dan prešla oko 150 kilometara spornog terena, pregledala 19 starih isprava i uvrstila ih u tekst Razvoda. Komisiju su pratila trojica javnih bilježnika (notara), od kojih je svaki pisao svoj original: na latinskom, njemačkom i hrvatskom jeziku. Notar glagoljskog originala bio je pop Mikula iz Gologorice, kapelan pazinskog kneza i istarskog plemstva.
Pisan na tri jezika i trima pismima: latinskom (latinicom), njemačkom (goticom) i starohrvatskom (glagoljicom), Razvod je iznimno svjedočanstvo višejezičnosti i multikulturalnosti srednjovjekovne Istre. U tekstu se precizno opisuju granice (rijeke, putevi, šume, polja), bilježe običaji i pravila među zajednicama, a zemlja se shvaća kao hraniteljica pa se granice određuju i prema prirodnim fenomenima: lokvama, putovima, stazama i stranama brda.
Rukopis Istarskog razvoda jedno je od najvažnijih svjedočanstava identiteta hrvatske Istre u srednjem vijeku, u vremenu kada su se na ovom prostoru isprepletali interesi romanske i germanske civilizacije s autohtonom hrvatskom sastavnicom stanovništva i kulture.
Ukratko, riječ je o svojevrsnom „katastaru i ustavu“ srednjovjekovne Istre, pravnom i kulturnom spomeniku.
Danas poznajemo dva prijepisa: Kršanski prijepis Levca Križanića iz 1546. (u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu) i Momjanski prijepis (u Državnom arhivu u Rijeci), dok se u bečkim arhivima čuvaju i fragmenti vezani uz tekst Razvoda. Prvo izdanje teksta, u latiničkoj transliteraciji, objavio je Ante Starčević 1852. godine, dok je akademik Josip Bratulić priredio dva kritička izdanja 1978. i 1992. godine.
Program znanstvenog skupa možete pogledati OVDJE