9. svibnja za Pazin nije samo datum u kalendaru
Na današnji dan, koji Europa obilježava kao Dan pobjede nad fašizmom i Dan Europe, Pazin se prisjeća 9. svibnja 1945. godine – dana kada je grad oslobođen od nacističke okupacije i kada je započelo novo razdoblje slobode, obnove i razvoja.
Tim povodom delegacija Grada Pazina, zajedno s predstavnicima Udruge antifašista, udruga proizašlih iz Domovinskog rata, policije i drugih javnih institucija, položila je vijenac na spomenik u Parku istarskih velikana u Pazinu. Predsjednik Udruge antifašista Pazina Milan Antolović prisjetio se događaja koji su prethodili konačnom oslobođenju grada, dok je gradonačelnica Suzana Jašić u prigodnom obraćanju pozvala prisutne na minutu šutnje kako bi zajedno odali počast svim poginulim borcima u borbi protiv fašizma.
Na proljeće 1945. stanje na bojištima diljem Europe ukazivalo je da se njemačka vojska nalazi pred slomom. Vodile su se bitke za oslobođenje Rijeke, 4. armija Jugoslavenske armije nadirala je prema Trstu, a oslobođen je veći dio istočne obale Istre. Veći dio njemačkih snaga u Istri pripadao je 97. armijskom korpusu raspoređenom na prostoru Pazina, gdje je stvorena posebna borbena skupina „Volker“.
Nakon zauzeća Trsta postrojbe 43. istarske divizije, koje su sudjelovale u toj akciji, upućene su u Istru gdje je neprijatelj još uvijek držao sva veća mjesta. Prva brigada 43. divizije krenula je 5. svibnja prema Pazinu u kojem se nalazila posada s oko 700 vojnika koja se partizanima, nakon cjelodnevne borbe, predala 6. svibnja 1945. u 21:30 sati. Do 9. svibnja na prostorima Istre i Slovenskog primorja više nije bilo neprijateljskih jedinica.
Oslobođenje Pazina ljudi iz raznih krajeva Pazinštine proslavili su velikim zborom kojem je prisustvovalo više od 12 tisuća ljudi. Na području Kotara Pazin za vrijeme Drugog svjetskog rata ubijeno je 1.313 ljudi, stotine su bile ranjene, zlostavljane i mučene, 2.213 ljudi bilo je zatvoreno, a 2.047 odvedeno u logore i na prisilan rad. U istom razdoblju na ovom je prostoru spaljena i razorena 781 kuća.
Iako je rat završio, politička borba za Istru još nije bila dovršena. O poslijeratnoj sudbini Istre odlučivala je Mirovna konferencija u Parizu, na kojoj su glavnu riječ vodili predstavnici Sjedinjenih Američkih Država, Velike Britanije, Francuske i Sovjetskog Saveza. Iako su partizani prvi ušli u Trst i Pulu, pod pritiskom saveznika morali su se povući iz tih gradova.
U takvim okolnostima istarsko svećenstvo založilo se za priključenje Istre Jugoslaviji. Božo Milanović, kao ugledni svećenik, pozvan je u Oblasni narodnooslobodilački odbor s kojim je započeo suradnju na pripremi političkog priključenja Istre Jugoslaviji. Mirovna konferencija u Parizu odlučila je da se nova granica između Italije i Jugoslavije postavi tako da što manje Slavena ostane u Italiji, a što manje Talijana u Jugoslaviji. Zato je u Istru poslana međunarodna komisija koja se 15. ožujka 1946. u Pazinu sastala sa svećenicima Božom Milanovićem, Tomom Bankom i Leopoldom Jurcom koji su predstavili brojne dokumente o hrvatskom identitetu Istre. Kasnije su te argumente branili i na Mirovnoj konferenciji u Parizu pa je 1. srpnja 1946. odlučeno da najveći dio Istre pripadne Jugoslaviji.
Nakon oslobođenja na Pazinštini nije bilo gospodarskih subjekata koji bi mogli predstavljati oslonac budućeg razvoja i obnove. Većina stanovništva bavila se poljoprivredom, a jedini industrijski pogoni u središnjoj Istri bile su ciglane u Cerovlju i Borutu. Unatoč ratnim posljedicama, život u Pazinu postupno se normalizirao. Već 29. svibnja 1945. ponovno su počele s radom osnovna škola i gimnazija, a uskoro započinje i gradnja današnje Osnovne škole Vladimira Nazora. Današnji Pazinski kolegij, tada Sjemenišna gimnazija, otvoren je 11. studenoga 1945. godine.
Od početka 1946. Oblasno građevinsko poduzeće intenzivno radi na obnovi stambenih zgrada, uređenju sportskih igrališta i trga. Tijekom 1948. godine Pazin postaje veliko gradilište – grade se osnovna i srednja škola, tada najveće u Istri, današnji Dom zdravlja, veterinarska stanica, cisterne za vodu i vodovodna mreža. Glavna gradska ulica asfaltirana je 1953., a 1955. poduzeće „Vladimir Gortan“ gradi zgradu današnje pošte. Nedostajalo je i kvalificirane radne snage pa su organizirani brojni tečajevi za tesare, zidare i druga zanimanja potrebna za obnovu grada i okolice.
Upravo zahvaljujući radu i upornosti svojih stanovnika, Pazin se iz ratom pogođenog grada postupno razvio u obrazovno, administrativno i gospodarsko središte kakvo poznajemo danas. Zato 9. svibnja i danas ostaje trajni simbol slobode, obnove i zajedništva te podsjetnik na ljude koji su nakon ratnih stradanja gradili novi život i budućnost Pazina.
