Pazinska jama – najslikovitiji primjer djelovanja prirodnih sila na kraški teren našeg poluotoka – nastala je točno na granici „sive“ i „crvene“ Istre. Najveća istarska ponornica Pazinčica tu je našla svoj put kroz podzemlje do doline rijeke Raše, a na litici nad njenim kanjonom, nedaleko od ponora, smjestio se tisućljetni kaštel.
Pazinski ponor je zakonom zaštićen kao Značajni krajobraz. Područje pod zaštitom obuhvaća kanjon i ponor Pazinčice, dužine oko 500 metara i dubine oko 100 metara te Pazinsku jamu.
Ova nesvakidašnja igra prirode inspirirala je brojne pisce – Nazora, Yriartea, moguće Dantea i Julesa Vernea u romanu Matias Sandorf.
Pazinčica
Sliv Pazinčice ili, kako ga Pazinjani nazivaju, „Potok“ površine je je 83km2, a dužine 16,5km. Veći dio rijeke teče preko vodonepropusnih flišnih stijena, što vodotocima daje izrazito bujični karakter. Dolaskom na vodopropusnu stijenu, u jamu, Pazinčica postaje ponornicom. Kad zbog velikih količina oborinskih voda dotok Pazinčice premaši kapacitet poniranja, dolazi do potapanja ponora.
Ponor
U hidrogeološkom smislu Pazinska jama predstavlja ponor koji je nastao na dodiru vodonepropusne flišne podloge sliva Pazinčice i vodopropusnih vapnenaca koji izgrađuju cijeli prostor jugozapadne Istre. Odmah iza impozantnog ždrijela ponora (koje je inspiriralo brojne pisce poput Vladimira Nazora i Charlesa Yriartea, a moguće i Dantea i Julesa Verna), formirana je duga dvorana s velikim jamskim jezerom – Martelovim, koje je sifonom spojeno s Mitrovim jezerom. Istraživanja pokazuju da vodonosnik u čijim vodama sudjeluje i Pazinčica, svoju vodu upućuje prema izvorima na istočnom i južnom dijelu istarskog poluotoka – u Rašu i Blaz.
Jama
Udio u formiranju Pazinske jame jednako su imali tektonski i hidrološki utjecaji pa se naziva speleološkim objektom poligenetskog tipa. Uslojeni gornjokredni vapnenci, zahvaćeni velikim pukotinama pravca SZ-JI, stvorili su tektonsku predispoziciju stvaranju same jame i završnog kanjona Pazinčice. Jednom otvoreni prolaz u podzemlje kasnijim je djelovanjem vode proširivan i oblikovan sve do danas.
Najveća se poplava u jami dogodila 1896. Zabilježio ju je E. A. Martel, poznati francuski speleolog. Voda je u jami tada došla do 30 m ispod zidina Kaštela. Posljednje velike poplave dogodile su se 1964. i 1993.
Legenda o nastanku Pazinske jame
U davnini, kad su u Istri s ljudima živjeli i divovi, na sjeveru su se Istre prostirala ogromna jezera i močvare. Južno nije bilo ni potoka ni vrela pa ljudi zamoliše diva Bana Dragonju da im pomogne natopiti zemlju. Dragonja upregne ogromne volove u plug i zaore od jezera prema moru. Kad je prvom brazdom doveo vodu do mora, nastala je rijeka koju je div nazvao po sebi, Dragonja. Sutradan je izorao drugu brazdu, stvorivši tako novu rijeku kojoj je dao ime po ženi Mirni. Kad je orući treću brazdu došao pod zidine Pazinskog kaštela, s prozora ga stane zadirkivati žena pazinskog kapetana. Ruga mu se ona da plitko ore i da mu je brazda kriva. Ban Dragonja se jako uvrijedi i volove potjera natrag. Nedovršenom brazdom pokulja voda i stade plaviti pazinsku kotlinu. Pazinci stadu zapomagati, plakati i moliti Dragonju da ih spasi pogibelji. Smiluje im se Ban Dragonja i udre nogom o zemlju, taman ispod litice na kojoj se uzdizao kaštel. Uz strašnu huku zemlja stade propadati, otvori se od udarca ogromna jama i proguta svu onu vodu. Tako je umjesto treće rijeke nastala vijugava rječica Pazinčica čija se voda i dan danas netragom gubi u vrletnoj Pazinskoj jami.
