Stanko Vukadin: Giuseppe Budicin – Pino
(inauguracija biste 1977. godine)
Giuseppe Pino Budicin, politički aktivist i antifašistički borac (Rovinj, 27. IV. 1911 – Valdibora, Rovinj, 8. II. 1944). Rođen je u siromašnoj radničkoj obitelji. Poslije završene osnovne i niže građanske škole završio je brijački zanat u Rovinju. Kod istoga majstora poslije je radio kao pomoćnik. S osnovama antifašističke borbe upoznao se tijekom 1927. i 1928. kada je došao u dodir s pojedinim članovima Komunističke partije Italije (Partito Comunista d’Italia). U listopadu 1929. postao je član prve komunističke omladinske organizacije u Rovinju. Od 1931. do 1933. služio je vojni rok u Talijanskoj kraljevskoj ratnoj mornarici La Speziji. Po povratku u Rovinj nastavio je ilegalno djelovati. Specijalni sud za zaštitu države osudio ga je 1933. na sedam godina zatvora zato što je prilikom odsluženja vojnog roka u mornaričkom garnizonu u La Speziji osnivao komunističke ćelije. Amnestiran je 1937. i ponovno uhićen nakon što je otkrivena organizacija KPI u Rovinju 1938. godine. Presudom od 27. rujna 1938. osuđen je na 12 godina zatvora. U zatvoru Castelfranco predavao je političku ekonomiju. Vratio se u Rovinj nakon pada fašizma u Italiji 25. srpnja 1943. Organizirao je prve rovinjske partizanske postrojbe i tijela narodne vlasti. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine razoružao je talijanske karabinjere, finance i vojsku. Bio je sudionikom sabora u Pazinu 26. rujna 1943. na kojem su donesene odluke o sjedinjenju Istre s Hrvatskom. Sudjelovao je na partijskom savjetovanju Komunističke partije Hrvatske (KPH) u Brgudcu 10. i 11. prosinca 1943. gdje se usuglasio s odlukom o sudjelovanju istarskih Talijana u narodnooslobodilačkom pokretu (NOP). Jedan je od prvih organizatora otpora istarskih Talijana i zagovornik zajedničkog života Talijana i Hrvata u Istri. Bio je prvi tajnik Kotarskoga komiteta KPH u Rovinju (1943), član Pokrajinskog narodnooslobodilačkog odbora za Istru i Oblasnoga komiteta KPH za Istru. Na II. zasjedanju Zemaljskog antifašističkog vijeća narodnog oslobođenja Hrvatske u Plaškom primljen je za člana. Nijemci su ga uhitili 8. veljače 1944. nedaleko od Rovinja i po zapovijedi njemačkog stožera nakon zvjerskog mučenja strijeljali u noći s 8. na 9. veljače na obali luke Valdibora, zajedno s Ivanom Sošićem, rukovoditeljem NOP-a i Augustom Ferrijem, organizacijskim tajnikom KP Rovinja. Njegovim imenom nazvana je prva četa formirana na Rovinjštini, zatim Talijanski bataljun u sastavu 2. pulskog partizanskog odreda, potom od 12. lipnja 1944. godine IV. bataljun I. brigade Vladimir Gortan 43. istarske divizije.
Narodnim herojem proglašen je 29. studenoga 1973. godine.
Jednostavna struktura kompozicije, pojednostavljenja u oblikovanju i zaglađene površine bez naznaka mišića i odjeće kiparski su rukopis autora. Osobnost portretiranog pak razotkriva izduženo ovalno lice, gusta kosa koja poput kacige naliježe na tjeme, uvučene, zatvorene oči, pravilan grčki nos i puna, ispupčena usta. Postignut zagonetan i neodređen izraz podvlači izvjesnu profinjenost i bezvremensku mirnoću.
Stanko Vukadin, akademski kipar (Ugljane kod Trilja, 20. VIII. 1935). Akademiju likovnih umjetnosti upisao je 1958. godine, a diplomirao 1963. u klasi prof. Vanje Radauša. Nadahnuće egipatskom skulpturom polučilo je snažno, arhetipsko pojednostavljenje.
Giuseppe Budicin – Pino
Sculptor: Stanko Vukadin, inauguration of the bust: 1977
Giuseppe Budicin – Pino, political activist and anti-fascist fighter (Rovinj, April 27, 1911 – Valdibora, Rovinj, February 8, 1944). He was born into a poor working-class family. After completing primary and the first years of state high school, he completed his barber’s training in Rovinj. He later worked as an assistant with the same master. He became acquainted with the basics of the anti-fascist struggle during 1927 and 1928, when he came into contact with certain members of the Italian Communist Party (Partito Comunista d’Italia). In October 1929, he became a member of the first communist youth organization in Rovinj. From 1931 to 1933, he did his military service in the Italian Royal Navy, in La Spezia. Upon his return to Rovinj, he continued to act illegally. In 1933, the Special Court for the Protection of the State sentenced him to seven years in prison for establishing communist cells during his military service in the naval garrison in La Spezia. He was pardoned in 1937 and rearrested after the Italian Communist Party organization was discovered in Rovinj in 1938. He was sentenced to 12 years in prison following the verdict of September 27, 1938. He taught political economy in Castelfranco prison. He returned to Rovinj after the fall of fascism in Italy on July 25, 1943. He organized the first Rovinj partisan units and public authorities. After the capitulation of Italy in 1943, he disarmed the Italian carabinieri, finance police and army. He took part in the assembly in Pazin on September 26, 1943, at which decisions were made on the unification of Istria with Croatia. He participated in the Communist Party of Croatia’s consultation in Brgudac on December 10-11, 1943, where he agreed with the decision on the participation of Istrian Italians in the National Liberation Movement. He was one of the first organizers of the resistance of Istrian Italians and an advocate of the common life of Italians and Croats in Istria. He was the first secretary of the District Committee of the Communist Party of Croatia in Rovinj (1943), a member of the Provincial People’s Liberation Committee for Istria and of the Regional Committee of the Communist Party of Croatia for Istria. He was accepted as a member at the 2nd session of the State Anti-Fascist Council for the National Liberation of Croatia in Plaški. He was arrested by the Germans on February 8, 1944, not far from Rovinj, and by order of the German headquarters, following brutal torture, he was shot at night on February 8/9 on the coast of Valdibora harbour, together with Ivan Sošić, head of the National Liberation Movement, and Augusto Ferri, organizational secretary of the Rovinj Communist Party. The first armed group formed in Rovinj was named after him, followed by the Italian battalion in the 2nd Pula partisan detachment, which from June 12, 1944 became the battalion of the 1st Vladimir Gortan Brigade of the 43rd Istrian Division. He was declared a national hero on November 29, 1973.
The simple structure of the composition, simplifications in shaping, smoothed surfaces without hints of muscles and clothing are the sculptural signature of the artist. The portrait’s personality is revealed by an elongated oval face, thick hair that rests on the scalp like a helmet, sunken, closed eyes, a regular Greek nose and a full, bulging mouth. The achieved enigmatic, vague expression underlines a certain refinement and timeless calmness.
Stanko Vukadin is an academic sculptor (Ugljane near Trilj, August 20, 1935). He entered the Academy of Fine Arts in 1958 and graduated in 1963 under prof. Vanja Radauš. Inspiration from Egyptian sculpture has resulted in a strong simplification, which is archetypal.